Srbija “priznaje” kosovski pasoš na aerodromima

Srpski pasoš na teritoriji Kosova i obrnuto, osim na aerodromima, ne važi kao putna isprava, jer se ove dve države ne priznaju. Visoki kosovski zvaničnici kažu da će se uzajamno priznanje sa Srbijom postići dijalogom za normalizaciju odnosa između dve strane.

Ali Srbija, koja također ne priznaje neovisnost Kosova, vjeruje da nema potrebe za priznavanjem Kosova, jer je Kosovo, prema njenim riječima, dio teritorija Srbije.

Kada građani Kosova i Srbije mogu da koriste pasoš?

Ranije ove godine, Marija Radulović je bez problema doletela sa međunarodnog aerodroma Adem Jashari u Prištini sa pasošem koji je izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova u Kragujevcu, Srbija.

Međutim, srpski državljani nisu mogli da pređu svoje granice na kopnenim graničnim prelazima u poslednje dve godine. To za Radio Slobodna Evropa potvrđuje Dušan Marinković, vlasnik agencije za putnički prevoz KIMco, koja svakodnevno saobraća na relaciji Gračanica-Beograd.

“Nema šanse da prođete sa srpskim pasošem,” rekao je.

Kosovo i Srbija složili su se u okviru briselskog dijaloga 2011. godine da se kopneni granični prelazi mogu prelaziti samo uz ličnu kartu.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Kosova je 2019. najavilo da se slučajevi kada državljani Srbije mogu proći s pasošem više neće tolerisati.

Delegacije Kosova i Srbije u 2011. godini, kada je potpisan Sporazum o slobodi kretanja, bili su Edita Tahiri i Borko Stefanović.

  1. jula Tahiri nije bila dostupna za komentar, ali ranije je za Radio Slobodna Evropa rekla da Sporazum o slobodi kretanja predviđa uzajamno priznavanje državnih dokumenata i da se kretanje između Kosova i Srbije vrši pomoću lične karte.

Tahiri je takođe rekla da se u slučaju da građani Kosova lete avionom do trećih zemalja kroz Srbiju, koristi i kosovski pasoš.

Što se tiče građana Srbije, ako koriste aerodrom u Prištini, pasoš mogu koristiti kao dokument, objasnila je Tahiri.

Međutim, putovanje sa prištinskog aerodroma sa pasošem izdatim od strane Uprave za koordinaciju Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije u Beogradu nije moguće, jer kosovske vlasti to smatraju nezakonitim. U ovoj administraciji pasoše izdaju oni koji, prema srpskom sistemu, imaju prebivalište u jednom od kosovskih gradova.

Borko Stefanović kaže za Radio Slobodna Evropa da se o pasošima nikada nije razgovaralo i da to pitanje nije dio Briselskog sporazuma o slobodi kretanja.

“To je učinjeno namjerno. Nismo želeli da razgovaramo o pasošima kao putnim dokumentima, jer smo smatrali da je upotreba pasoša i stavljanje pečata na njima stvar na kojoj Priština insistira. “A ovo je element suvereniteta,” rekao je Stefanović.

Zašto se pasoši ne priznaju?

Jeta Krasniqi, iz Demokratskog instituta Kosova, koji nadgleda sprovođenje sporazuma postignutih u Briselu, kaže da je Ministarstvo unutrašnjih poslova Kosova odlučilo da ne dozvoli građanima sa srpskim pasošima da pređu kopnenu granicu, jer Srbija ne priznaje pasoš Kosova.

Prema njenim rečima, uprkos Sporazumu o slobodi kretanja, građani Kosova i Srbije i dalje se suočavaju sa preprekama tokom putovanja.

“Srbija ne dozvoljava građanima koji dolaze iz trećih zemalja [kojima je u pasošu samo pečat Kosova] da prelaze granicu sa Srbijom bez ikakvog pečata s druge granične tačke,” kaže Krasniqi.

Ona dodaje da se takve stvari događaju jer Srbija ne priznaje Kosovo i obrnuto.

Kretanje građana je olakšano, ali problem nije riješen i vrlo je složen i problematičan za državljane trećih zemalja da pređu granice“, kaže Krasniqi.

Stefanović kaže da je “smiješno” što Kosovo insistira na uzajamnom priznavanju sa Srbijom, jer, prema njegovim riječima, to neće olakšati život ljudi.

“Odgovara nam činjenica da Priština ne priznaje srpske pasoše, jer je dogovoreno da [granice] treba prelaziti samo sa ličnim kartama. Ovo je prozirna igra s malo akcije. Sve je to igra, oni žele da budemo u istoj poziciji i ‘to ćemo riješiti kad se upoznamo'”, rekao je Stefanović.

Dijalog između Kosova i Srbije za normalizaciju odnosa započeo je 2011. godine na tehničkom nivou, dok je 2012. prešao na viši nivo – politički.

Do sada je postignuto oko 30 sporazuma, ali mnogi od njih se ne provode na terenu.

Go to TOP