I u slučaju Kine pokazuje se isti obrazac, kao i kada je riječ o Rusiji. Zaoštravanje kursa zahtijevaju prije svih Zeleni, i to zbog kršenja ljudskih prava. CDU i SPD su za to da se nastavi po ustaljenom principu. Kraj vladavine Angele Merkel vrlo vjerovatno će donijeti i određene promjene u spoljnoj politici Njemačke. Ali, šta dolazi nakon Merkel? Ovo je pogled na ciljeve u spoljnoj i bezbjednosnoj politici njemačkih stranaka.

Rusija

Spoljnopolitička tema broj jedan, koja bi mogla da zadaje glavobolje budućoj njemačkoj vladi jeste politika prema Rusiji. Angela Merkel se držala dvostruke strategije: pritisak plus dijalog. Isto tako bi nastavio i kandidat Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Armin Lašet. I njemu, ali i Socijaldemokratskoj partiji (SPD), teško da bi palo na pamet da dovede u pitanje dovršetak izgradnje spornog gasovoda Severni tok 2 u Baltičkom moru.

Angela Merkel je na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti izjavila: „Na osnovu molekula gasa ne možete da vidite da li je transportovan kopnenim ili morskim putem. U tom smislu je u redu da se projekat nastavi“.

Zeleni međutim smatraju da je izgradnja tog gasovoda politička greška koja će omogućiti da Putin ojača, a EU oslabi. Taj stav nisu promijenili ni nakon sporazuma njemačke vlade sa SAD.

Liberalna stranka FDP zahtijeva da se napravi pauza u izgradnji i zato će biti zanimljivo da se posmatra kako će se ponašati ti skeptici ako eventualno budu postali dio nove savezne vlade, a gasovod već bude završen.

Sve u svemu: najmekši kurs prema Moskvi imaju Alternativa za Njemačku (AfD) i Ljevica, a Zeleni najtvrđi.

Nije isključeno i da će se u izbornoj kampanju još jednom iskopati stari tvitovi kandidata CDU za kancelara Armina Lašeta. On je nakon aneksije Krima od strane Rusije 2014. govorio o „opštem anti-putinovskom populizmu“ u Njemačkoj. I to nije bila jedina Lašetova izjava koja mu je donijela oznaku onoga ko „ima razumijevanja za Putina“.

Kina

I u slučaju Kine pokazuje se isti obrazac, kao i kada je riječ o Rusiji. Zaoštravanje kursa zahtijevaju prije svih Zeleni, i to zbog kršenja ljudskih prava. CDU i SPD su za to da se nastavi po ustaljenom principu.

U odnosu prema Kini, koja je istovremeno i konkurent i partner, najvjerovatnije će se nastaviti s balansiranjem. Vašington traži od Berlina oštriji odnos prema Pekingu. Istovremeno, težnja da se toj zemlji popušta najizraženija je kod AfD i Ljevice – iako ni kod jedne ni kod druge stranke njihov u suštini nije najjasniji.

Evropska unija

Šef AfD Jerg Mojten i počasni predsjednik te stranke Aleksander Gauland su izjavili: za AfD je cilj izbornog programa „Degzit“, dakle izlazak Nemačke iz Evropske unije. Sve druge stranke jaku Nemačku vide samo u okviru EU.

Demohrišćani, SPD, Zeleni i FDP žele da EU učine sposobnijom za delovanje.

NATO

Raspustiti NATO – to ljevica odavno zahtijeva. Ta stranka želi da se NATO transformiše u, kako stoji u njihovom izbornom manifestu, „kolektivni sistem bezbjednosti uz učešće Rusije“. Ali za tako nešto teško da mogu da pronađu partnere na njemačkoj političkoj sceni, jer nijedna druga stranka NATO ne dovodi u pitanje.

Ali kada je riječ o novcu, tu se mišljenja razlikuju. Demohrišćani i FDP izričito su za to cilj bude da se za odbranu izdvaja dva odsto bruto društvenog proizvoda. Zeleni to odbijaju. SPD je po tom pitanju podijeljena, ali je interesantno da u ovoj kampanji oni to ne osuđuju izričito, kako je to bilo pred izbore 2017.

Bundesver

Čak i ako se Bundesver, nakon što je okončana intervencija u Avganistanu, vrati „korjenima“, odnosno odbrani zemlje i saveznika u NATO, slanje vojnika u misije u inostranstvu će se nastaviti – na žalost Ljevice, koja bi najradije okončala sve misije. AfD nije toliko kategorična po tom pitanju, iako smatra da je misija u Maliju bila greška.

Sve druge stranke smatraju da su intervencije u inostranstvu neophodne. Posebno je zanimljivo to da su Zeleni u svom izbornom programu ublažili svoj dugogodišnji stav po pitanju upotrebe naoružanih bespilotnih letjelica. One bi u određenim situacijama mogle bolje zaštiti vojnike, navodi se u njihovom programu. Neki to vide kao signal koji Zeleni šalju ka CDU, odnosno da koalicija te dvije stranke ne bi trebalo da bude sporna kada je riječ o pitanjima odbrane. Ali, na unutrašnjem planu, ideja o takvoj koaliciji izazvala bi burne rasprave.