Iako su zvaničnici Republike Srbije negodovali zbog današnje odluke Valentina Inzka da nametne zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida i ratnih zločina, Srbija u okviru svog Krivičnog zakona također zabranjuje negiranje genocida i ratnih sločina ali s bitnom razlikom.

U Krivičnom zakonu Srbije u poglavlju “Rasna i druga diskriminacija” članom 387. (stav 5) zabranjuje negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

“Ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu genocida, zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe lica ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, vere, porekla, državne, nacionalne ili etničke pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema takvoj grupi lica ili članu te grupe, ukoliko su ta krivična dela utvrđena pravnosnažnom presudom suda u Srbiji ili Međunarodnog krivičnog suda, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina“, stoji u srbijanskom zakonu.

Dok se Inzkovim zakonom zabranjuje odobravanje, poricanje, umanjivanje ili opravdavanje zločina utvrđenih presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, suda u Bosni i Hercegovini i Međunarodnog kaznenog suda, Krivični zakon Srbije ne navodi Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju kao relevantan.

Također bosanskohercegovački zakon, za razliku od srbijanskog, konkretno zabranjuje nagrađivanje presuđenih ratnih zločina ili veličanje kroz imenovanje ulica, mostova i institucija osobama presuđenim za ratne zločine.

Osim toga, Inzkov zakon s obzirom da obuhvata i presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, tretira puno veći broj presuda, a samim tim i osoba koje su sudjelovale u zločinima, i ne samo one koji su bili dio Vojske Republike Srpske, već i Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine. Inzkov zakon ne prepoznaje razliku u negiranju, naprimjer, “većeg” ili “manjeg” zločina, te štiti dostojanstvo srpskih žrtava i njihovih porodica, ali to Milorada Dodika ne zanima previše.

Ipak Krivični zakon Srbije sasvim je dovoljan okvir, uz spomenute manjkavosti, da se zabrani, konkretno, negiranje genocida u Srebrenici jer je Međunarodni krivični sud još 2007. godine presudio u sporu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore da Srbija nije odgovorna za genocid ali je odgovorna što genocid nije sprječila. Ipak, Sud je utvrdio da je genocid u Srebrenici zaista proveden, pa je samim tim i Srbija donošenjem spomenutih odredbi prihvatila takvo tumačenje. Međutim, očito je da Srbija zakon ne provodi do kraja, jer ne znamo da je neko odgovorao zbog negiranja genocida u Srebrenici.