Veza državnih struktura i organiziraniog kriminala na Zapadu Balkana bila je značajan faktor tokom raspada Jugoslavije i ratova koji su uslijedili, navodi fondacija Friedrich Ebert Stiftung u posljednjem izdanju analiza „Politički trendovi i dinamike – Sigurnost i kontrola oružja na jugoistoku Evrope“.

U analizi autora Hikmeta Karčića „Paravojne grupe i šverc oružjem na Zapadnom Balkanu“ navodi se kako je najbolje dokumentirana saradnja ove vrste bila izmežu srbijanske Službe državne bezbednosti (SDB) i raznih izdvojenih paravojnih jedinica koje je SDB organizirao, obučavao i razmještao tokom ratova na području bivše Jugoslavije, a koje su sa druge strane činili pripadnici lokalnog kriminala.

„Slične prakse koristile su vlasti Bosne i Hercegovine i Hrvatske, premda je ova praksa bila značajno manja nego kod njihovih srbijanskih kolega“, nastavlja autor.

Godine nakon rata u BiH, kao i u cijeloj regiji, donijele su značajne promjene, navodi se u tekstu, te dodaje se kako su ratne godine ostavile kompleksnu zaostavštinu u kojoj su ostale veze između političkih elita, snaga sigurnosti, organiziranog kriminala i grupa za šverc.

„Paravojne jedinice koje su bile aktivne tokom rata u BiH, kao takve više ne postoje u ovoj državi, ali postoji velika količina (ne)zvaničnih veza sa jasnim vojnim karakteristikama – veteranske grupe, borilački i klubovi motociklista, bratske nacionalističke organizacije i slično. Izvještaji o sigurnosti u posljednjim godinama su tretirali i privatne sigurnosne organizacije, lovačke klubove i grupe za paintball kao kriniku de facto paravojne grupe.“

Privatne sigurnosne agencije
Karčić navodi kako je nakon rata u BiH zabilježen bum razvoja privatnih sigurnosnih agencija koje pružaju zaštitu raznim poslovima i administraciji.

„Većina ovih agencija zapošljava ratne veterane sa dobrim vezama sa lokačnim političkim elitama. Dodatno, ‘raspuštanje policijskih i vojnih jedinica’ osiguralo je dobar teren za regrutiranje. Iako su takve firme dio velikog broja legitimnih poslova, sama industrija je jedva regulirana i aktivnosti nekoliko ovih agencija ostaje naročito sumnjiva“, piše autor i dodaje kako neki od njih učestvuju u reketiranju, naplaćivanju dugova, kao i kontraobavještajnim operacijama.

Dalje se u tekstu tretira nekoliko uniformiranih grupa koje se predstavljaju kao „humanitarne organizacije“ povezane sa ratnim zločincima i organiziranim kriminalom u bh. entitetu Republika Srpska, te koje imaju podršku određenih političara kao što je Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH.

„Najzloglasnija paravojna grupa koja djeluje u BiH ima zajednički naziv četnički ravnogorski pokret. Njega čini 16 registriranih organizacija koje promoviraju militarističku ostavštinu srpskih snaga iz Drugog svjetskog rata… Najviše se bave organizacijom sastanaka i parada širom BiH i Srbije, a proširili su svoje mreže u Australiji, Južnoafričkoj Republici, SAD-u i Kanadi. Posljednja istraživanja pokazala su kako su ove organizacije povezane sa političkim elitama, ratnim zločincima i ekstremistima.“

Šverc oružjem
Što se tiče šverca oružjem, ova aktivnost je od okončanja rata u BiH postala glavni izvor prihoda za organizirane grupe širom Zapadnog Balkana, navodi se u izvještaju fondacije.

„Dobro povezani sa političkim, vojnim i zakonodavnim krugovima, kriminalne grupe su profitirale od viškova oružja preostalog od rata… Premda je ovo oružje trebalo biti uništeno, značajan dio njega je prodan trećim stranama koji nastavljaju preprodavati to oružje širom Zapadne Evrope.“

Autor piše kako su „slabe državne institucije, ekonomska i politička ranjivost, te historijski uzorci političkog nasilja stvorili idealno okruženje za šverc oružjem u BiH i Zapadnom Balkanu“.

„Glavni izazovi u budućnosti će biti konkretni državni zakoni za postojeće organizacije i strožja kontrola posjeda naoružanja. Dodatno, državne institucije, poput oružanih snaga i policije, trebaju biti ojačane saradnjom državnih vlasti i međunarodnih organizacija“, piše Karčić u publikaciji fondacije Friedrich Ebert Stiftung.