SRB-BIH-HR

Roderick Moore najavio: Bit će još puno ljudi iz BiH na američkoj “crnoj listi”

Prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH od 2010 do 2013. godine i dugogodišnji američki diplomata Roderick Moore i dalje je vrlo angažiran oko zapadnog Balkana.

Tako je Moore najavio novi val sankcija predsjednika Joe Bidena koji će pogoditi mnoge političke ličnosti na Zapadnom Balkanu, a posebno u BiH.

“Od velikog broja preostalih izazova, najviše se brinem za i zbog BiH. Strah me je da temeljni problemi, koji su spriječavali napredak dugi niz godinat i dalje ostaju neriješeni.Uporedio sam dva komunikea PIC-a. Ovaj iz juna i jedan iz 2013. Oba dokumeta izgledaju kao da je, u najvećoj mjeri, vrijeme stalo”.

“Ne mogu prognozirati koliko će sveobuhvatna biti nova Izvršna naredba, ali sam siguran da će biti jako puno ljudi, uključujući i one iz Bosne i Hercegovine, čije aktivnosti potpadaju pod kriterije za stavljanje na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država”, kaže u intervjuu za politicki.ba Roderick Moore.

Nova Izvršna naredba predsjednika Joea Bidena otvorila je vrata svakovrsnim spekulacijama o tome ko će biti na listi. Imena, nekih čak 15, s tendencijom daljeg rasta, već cirkuliraju medijskom scenom. Obzirom na Vaše iskustvo, jeste li se, dok ste bili u State Departmentu, susreli s takvom situacijom?

– Mislim da je razumljivo zašto su se pojavile takve spekulacije. Konačno, Obamina, Trampova, te sada nova Bidenova administracija pokazale su već spremnost da koriste ciljane sankcije protiv pojedinaca u regionu, kako bi se zaštitili američki interesi nacionalne sigurnosti.

Samo da vas podsjetim: od 2017. do 2020. SAD su sankcionirale najmanje troje istaknutih pojedinaca iz BiH – Milorada Dodika, Nikolu Špirića i Amira Zukića. To je urađeno pod različitim pravnim argumentima.

Prije toga, SAD su na “crnu listu” stavile brojne bh. državljane. Rađeno je to tokom 90-ih godina prošlog vijeka, pa s početkom novog milenijuma. Provedene su raznovrsne odluke zabrane izdavanja viza, kao i finansijske sankcije.

Također, sama činjenica da je predsjednik SAD izdao sveobuhvantu direktivu za sankcije koja cilja samo i isključivo područje zapadnog Balkana šalje jako bitnu poruku.

Činjenica da nova izvršna naredba tako široko postavlja temelje za sankcije samo dodatno pojačava odjek odluke.

Kada bih bio korumpirani ili zlonamjerni akter bh. scene, a takvih je, nažalost, jako puno, sigurno bih bio vrlo budan.

Ko su osobe koje u Stete Departmentu i Ministarstvu trezora radi na listi? Kako se zovu ta tijela u ova dva ministarstva SAD?

– Predsjednik Biden proglasio je nove sankcije i ovlastio ministra trezora da, u konsultacijama s državnim sekretarom, odluče ko podliježe novom režimu sankcija.

Generalno, Ministarstvo trezora ima vodeću ulogu kada su finansijske sankcije u pitanju, dok je State Department vodeći kada se nekome uskraćuje američka viza.

Nova Izvršna uredba, po uzoru ja Global Magnitsky Act, uključuje obje vrste sankcija.

Unutar oba ministarstva postoji cijeli niz ureda koji rade na ovome i koordiniraju svoje aktivnosti kada je zapadni Balkan u pitanju.

U njima su, naravno, i brojni pravnici i eksperti za sankcije.

Tu su, također, uredi koji se bave evropskim pitanjima, ljudskim pravima, ekonomskom politikom, te konzularnim i drugim pitanjima.

Dodatno, odluke o sankcijama uključuju i inpute brojnih drugih agencija koje bi mogle imati informacije koje se odnose na osobe ili entitete koji bi mogli biti sankcionirani.

Zašto je Biden sada potpisao ovu Izvršnu naredbu?

– Zato što i daje postoji previše ljudi u regionu , a rekao bih pogotovo u BiH, koji nastoje potkopati stabilnost tako što opstruiraju Dejton, kao i druge mirovne dokumente, potpaljuju etničke tenzije, slabe demokratiju i njene institucije, zagovaraju opasne promjene granica i potkradaju svoje vlastite građane angažirajući se u koruptivne aktivnosti.

Takve destruktivne aktivnosti potkopavaju ameročke interese nacionalne sigurnosti. A naš je interes stabilan, demokratski i napredan Balkan maksimalnio integriran u transatlantsku zajednicu.

Iz američkog ugla, sankcije su legitiman i efikasan instrument protiv onih koji prijete interesima SAD

A Bidenova administracija već je pokazala spremnost da sankcije koristi kako bi ljudi u regionu, koji su krivi, bili i kažnjeni.

Na primjer, čak i prije nego je nova Izvršna naredba potpisana, Vašington je sankcionirao u nekoliko posljednjih sedmica bivšeg predsjednika Albanije i šest istaknutih bugarskih zvaničnika zbog korupcije.

Naravno da Izvršna naredba nije “pala s neba”. Na njoj je rađeno duže vrijeme. Možda još tokom Trumpove administracije?

– Nemojmo zaboraviti da su raniji predsjednici, još od vremena Clintona i Busha potpisivali zabrane davanja viza i finansijske sankcije čelnicima i poznatim ličnostima, posebno na Balkanu.

Većina toga je iz vremena od prije dvije decenije, pa i dalje.

No, već neko vrijeme jasno je da su te sankcije zastrajele, difuzne pa i možda neprecizno ciljane protiv nekih od najuznemirujućih tendencija koje sada vidimo u regionu.

Dakle, posao na ovome trajao je prilično dugo i za cilj ima da otkloni i ove nedostatke. No, izuzetno je bitno da je upravo Bidenova administracija ta koja je formalno poboljšala i proširila režim sankcija za zapadni Balkan. Predsjednik, naravno, odlično poznaje vaš region i vrsno razumije izazove.

Uz to, ovaj je potez konzistentan s njegovim ukupnim prioritetima. Samo par dana prije potpisa na ovu Izvršnu naredbu, objavio je bitnu direktivu kojom ističe da je borba protiv korupcije širom svijeta “suština američkog nacionalnog interesa”

Kako bi ste opisali stanje na zapadnom Balkanu i u BiH? Ide li region unazad?

– Ne mislim da je cijeli region postavio neki uspjeh u provođenju reformi i napretku.

Bilo je previše kretanja cik-cak, tamo – ovamo i previše koraka unazad u proteklih nekoliko godina.

Ipak, u cjelini, i dalje sam optimist.

Konačno, puno je impresivnih stvari ostvareno.

Oružani sukobi su prestali, prosperitet napreduje, a niz je država zaradilo ulazak u evro-atlantske strukture.

U cjelini, region je u mnogo boljoj situaciji nego li je bio – recimo – 1995. godine.

Od velikog broja preostalih izazova, najviše se brinem za i zbog BiH. Strah me je da temeljni problemi, koji su spriječavali napredak dugi niz godinat i dalje ostaju neriješeni.

Ilustracije radi navest ću vam jedan primjer. Nedavno sam čitao komunike Upravnog odbora PIC-a. Komunike je izdat početkom ovog mjeseca.

A onda sam otvorio zadnji komunike PIC-a prije nego je istekao moj mandat u OHR-u, nekad 2013. godine.

Oba dokumeta izgledaju kao da je, u najvećoj mjeri, vrijeme stalo.

Oba govore o problemima u oblasti vladavine zakona, korupcije, ratnih zločina, neodgovornoj retorici, RS-u koji prijeti otcjepljenjem, političkoj krizi u Federaiji BiH, te sporom napretku na evropskom putu.

Oba, nadalje, navode neuspjeh u provedbi Sejdić-Finci i nepoštivanju odluka Ustavnog suda.

Oba upozoravaju na prijetnje secesijom i neuspjesima provedbe plana 5+2.

Čak i u nekoliko područja gdje je progres zabilježen – poput izbora u Mostaru – jedva da ima šta da se može “proslaviti”, obzirom koliko su dugo ljudi tog grada bili uskraćeni za neka od najosnovnijih prava

Kao neko ko iskreno i duboko brine o BiH, jako mi je deprimirajuće svjedočiti takvoj stagnaciji, dok druge susjedne države u priličnoj mjeri napreduju.

Zašto je tako?

– Ima puno razloga. Vjerujem da je svakome najlakse za sve ili većinu toga okriviti mmeđunarodnu zajednicu. I ne sumnjan da je ona pravila greške. Jeste!

Ipak, odgovornost je na – u prvom redu i primarno – na liderima BiH.

Previše je neodgovornih, sebičnih i uskogrudih političara čiji prioriteti nemaju gotovo nikakve veze s boljitkom države i njenih građana.

Dobili smo novog visokog predstavnika. Rusi su protiv. Tvrde da je Christian Schmidt nelegitiman jer ga nije potvrdilo Vijeće sigurnosti. Pošto ste radili u OHR-u, znate li, koliko je visokih predstavnika potvrdilo Vijeće sigurnosti UN?

– Ovo mi izgleda kao neiskreni pokušaj da se potkopa autoritet visokog predstavnika ili OHR-a u cjelini.

U konačnici, Dejtonski sporazum nije precizirao procedure izbora visokog predstavnika. To je definirala praksa, od 1995. naovamo. I nema sumnje da je izbor g. Schmidta legitiman

Osim u slučaju prvog visokog predstavnika (Carl Bildt), SB PIC, a ne UNSC izabrao je svakog visokog predstavnika

Istina je da je UNSC obično pozdravljao i slagao se s onima koji su već imenovani za visoke predstavnike, ali ni to se uvijek nije dešavalo

Nadalje, ne postoji odredba da se odluke SB PIC donose jednoglasno.

Činjenice i realnost kažu da je SB PIC mnoge odluke donio bez konsenzusa ili uz izdvojena mišljenja.

To se dešavalo i kada sam ja bio u OHR-u.