SRB-BIH

OP-ED/ Ne, ne napreduje se tako!

Stavovi izraženi u ovom članku su autorski i ne odražavaju nužno stav novinske agencije Kosova.info.

Piše: Lirim BEGZATI

Koliko prioritetnih poslova čeka zemlju, poput onih koji utječu na ekonomiju, zapošljavanje, siromaštvo, regionalnu politiku i izglede zemlje, sprečavanje masovnog egzodusa, reforme pravosuđa i još mnogo toga. Toliko ozbiljne teme koje zahtijevaju ozbiljnu posvećenost i pristup.

Trenutno je zapanjujuća činjenica da se ova pitanja zaista ne rješavaju pažljivo!

Nije iznenađujuće, ne može se ni zamisliti više posla od onoga što se trenutno radi, jer treba puno vremena za bavljenje drugim poslovima, povoljnim cijenama i čudnim proračunima, poput svih perverznosti koju primjećujemo nakon posljednjih izbora na Kosovu!

Pa, upravo takvim perverznjacima i pogodbama treba puno vremena, jer im je potrebna velika količina energije, “povišena intelektualna” vježba, za izmišljanje i vježbanje djela takve prirode, materijaliziranih klevetom, psovkama, klevetom, ocrnjivanje i sve ostalo na što smo mogli naići samo u ružnom registru politika.

Barem se stiče utisak da su se parlament, ali i neke druge institucije, pretvorili u omiljene adrese za pranje novca, iskazivanje besa, pokazivanje arogancije jedni prema drugima. Podrazumijevalo se da je netko više, a netko manje, ali zapravo to nije najvažnije, jer pojava kao takva šteti ukupnim interesima zemlje, bez obzira s kojih frontova potječu.

Takođe se čulo da bi trebalo dobro analizirati i razumjeti kojim jezikom govori dijete političkog vođe, dok je neko drugi perfidnom metodom pokušao istražiti neke paralele kroz aforizme, kako bi opisao izgled drugi politički lider. Ludilo bez presedana!

Sve se to događa, beskrupulozno, u očima ljudi, pod nadzorom onih koji su nekome povjerili glas, dajući im zadatak da unaprede potrebne reforme zemlje, a ne za “reformu” njihovog diskursa koji ima za cilj sve ostalo, osim općeg interesa.

Unutar ovih pojava možemo pronaći neka objašnjenja, jer je za neke “protagoniste” mnogo lakše ovako se ponašati, nego se obvezati da će učiniti nešto za dobrobit zemlje. Možda je to i zbog činjenice da neko ima veću tendenciju da viče i vidi nekoga nego da se upušta u razmišljanja da iznese nešto mudro, da radi posao za koji je narod poverio glasanje, za ono što državi zaista treba.

Neke su norme toliko prekoračene da se neki glasači pitaju zašto su glas povjerili nekim pojedincima, onima koji nisu razumjeli ili ne žele razumjeti kakvu su im ulogu ljudi povjerili. Potonjem nisu potrebni “glumci” uvreda, niti za podnosioce zahtjeva isključivo sebičnih i stranačkih interesa, već za dostojne i poštene predstavnike, za stvarne aktere procesa i reformi.

Tačno je da su se izborni rezultati komentirali kao nada za prelazak na drugi nivo rada, da bi se konačno orijentirali na put koji vodi do novca. Takva nada i dalje ostaje valjana, jer su ljudi odavali jasan signal o neophodnosti potrebe za promjenom.

Međutim, istina je i da su trenutna politička konfiguracija, upornost i izraz nezadovoljstva nekih “gubitnika” razočaranih izbornim rezultatima, ako nastave odabranim putem, zemlja će se opet suočiti s barijerama koje bi im nanijele uzastopnu štetu, što će se negativno odraziti na procese i reforme koji čekaju zemlju.

Održavanje uzastopnih izbora nije rješenje za zemlju, a još manje ako su rezultat nedostatka konstruktivne suradnje različitih političkih protivnika.

Ne treba “sakupljati” broj izbora, već sakupljati korisni zajednički potencijal za pomicanje zemlje naprijed, posebno u ovim teškim vremenima, gdje budnost mora duboko dotaknuti savjest aktera od kojih zemlja očekuje nestrpljive rezultate i konkretni radovi.

Shvatili smo da je ova procena malo više posvećena nekim trenutnim događajima prisutnim u horizontima kosovske politike, gde nema većih razlika sa drugim zemljama naših zemalja. Neke inspiracije se često nose jedno od drugog, kao dugogodišnja tradicija!

Ne, to ne ide tako, i to je sigurno!