SRB-BIH

G20: Međunarodna saradnja opet ima dobre šanse, nakon ere Donalda Trumpa

Međunarodna saradnja opet ima dobre šanse, nakon ere Donalda Trumpa. Ali postoje i vrlo ozbiljni deficiti, misli Bernd Riegert, nakon samita G20.
Zapravo su svi bili za multilateralnu saradnju, samo je jedna osoba cijelo vrijeme govorila o svojoj ličnoj veličini. Ovom rečenicom ministar financija Olaf Scholz prirodno je mislio na američkog predsjednika, egomanijaka Donalda Trumpa, koji napušta ovo mjesto protiv svoje volje.

To je kočilo rad G20 u posljednje četiri godine. Ali to će uskoro biti gotovo – zahvaljujući američkim glasačima. Odlaskom najomiljenijeg predsjednika sam po sebi, G20 se može ponovo pokrenuti od nule.

To je postalo jasno čak i na ovom samitu koji je predvodio Saudijska Arabija, iako je Trump bio za pregovaračkim stolom. Iznenađeni pandemijom Corona, koja pokazuje svijetu koliko ljudi ovise jedni o drugima, šefovi država spremni su usvojiti zajedničku strategiju cijepljenja, ojačati Svjetsku zdravstvenu organizaciju, oživjeti svjetsku trgovinu, zaštititi više mnogi imaju klimu, biološku raznolikost, digitalnu ekonomiju i više razgovaraju među sobom. G20 može učiniti mnogo više sa sljedećim predsjednikom Joeom Bajdenom, nego sa predsjednikom Donaldom Trumpom.

Bez Trumpa stvari će biti jednostavnije

U pandemiji je neophodno da se globalna elita rukovodstva okupi i odluči hoće li se cjepivo distribuirati pošteno. Početak je napravljen, ali potrebno je mnogo više finansijskih sredstava za organizaciju dvije milijarde doza vakcine za najsiromašniji dio svjetske populacije. SAD bi se trebale pridružiti međunarodnom udruženju za vakcinaciju Covax što je prije moguće nakon odlaska Donalda Trumpa iz Bijele kuće.

Kao i obično, izjave G20 pune su melodične političke proze. Morate duže tražiti konkretne stvari ako ćete ih pronaći. Međutim, opipljiv rezultat je da će 46, a uskoro 77 siromašnih zemalja odgoditi plaćanje kamata na zajmove, tako da se ta sredstva mogu uliti u borbu protiv pandemije. Izgleda dobro. Ali sa ukupnim obimom od pet do šest milijardi dolara godišnje, to je samo jedna kap u moru u odnosu na jedanaest bilijuna (11.000 milijardi) koje je G20 mobilizirao za svoje ekonomije. Bilo bi potrebno stvarno rezanje duga da bi se izbjeglo recesiju, posebno u afričkim zemljama.

Ali niko u G20 zaista nije spreman za to, najviše žele da razgovaraju o tim stvarima. To ne čudi, jer je cijeli svijet, uključujući i relativno bogate zemlje, zaglavljen u neviđenoj ekonomskoj krizi i trenutno se te iste zemlje brzo zadužuju. Na ovom samitu G20, ministar financija Scholz govorio je o šansi za izlazak iz ekonomske krize, ali kancelarka Angela Merkel rekla je prije nekoliko sedmica u Briselu da su i njemački resursi ograničeni te da se dugovi iz krize u Coroni nakupljaju na štetu buduće generacije.

Ljudska prava i stvarna politika

Međunarodna saradnja potrebna je više nego ikad. Nažalost, ovo se odnosi i na države G20, koje nemaju nikakve veze s našim zapadnjačkim razumijevanjem demokratije i ljudskih prava. Među njima su lider G20, Saudijska Arabija, apsolutne monarhije koja krši ljudska prava, kao i kineske diktature ili ruska i turska autokratija. Da bismo krenuli naprijed, moramo se nositi i s tim državama. Činjenica da situacija sa ljudskim pravima u Saudijskoj Arabiji, Kini ili Rusiji nije ni spomenuta potpuno je suprotna tim težnjama.

Bilo bi malo ohrabrenja od Merkel, Macrona i von der Leyena. To je zato što diktatorima i potencijalima G20 trebaju demokratski ozakonjene države. Na primjer, Saudijska Arabija nije samo dobar prijatelj s Rusijom, već joj trebaju i demokratski SAD, kao saveznik u konkurenciji s Iranom, kao dobavljač oružja u ratu u Jemenu, kao investitor u saudijski tehnološki park NEOM. Ali to nije razlog zašto princu Mohammedu bin Salamu treba dozvoliti sve, poput ubistva neželjenog novinara, zatvaranja drugih aktivista za ženska prava. Nakon pandemije, ljudska prava i dobro upravljanje / DW također bi trebali biti na dnevnom redu.